Sažetak
Sportska ozljeda predstavlja stanje u kojem dolazi do oštećenja tjelesnog tkiva uzrokovanog sportskim aktivnostima. Podaci iz Sjedinjenih Američkih Država pokazuju visoku stopu učestalosti sportskih ozljeda koja doseže 1,5 milijuna godišnje, pri čemu polovica čine ozbiljne ozljede. Ozljede donjih ekstremiteta općenito dovode do smanjenja performansi, često onemogućujući sportašima nastavak profesionalne karijere. Sportski fizioterapeut ima odgovornost pomoći u oporavku i poboljšanju performansi sportaša kako bi se mogli vratiti sportu. Za procjenu sposobnosti sportaša za povratak sportu (RTS) potrebni su testovi koji mogu predvidjeti njihove mogućnosti nakon ozljede. Trenutno u literaturi nema konsenzusa o odluci za povratak sportu zbog nedostatka standardizacije i objektivnih kriterija. Ovo istraživanje je kvantitativno deskriptivno istraživanje u obliku korelacijske studije za analizu odnosa između funkcionalnog testnog modela i biološkog testa uspješnosti sportske terapije nakon ozljede. Bivarijatna analiza pokazuje da su test sjedenja i dosega te heksagonalni test povezani s rezultatima TGF Beta 1, pri čemu je vrijednost r = 0,194, p = 0,160, što znači da nema značajne povezanosti između testa stajanja na jednoj nozi i Beta 1 TGF-a.

Ključne riječi
sportska ozljeda funkcionalni test, biološki test, test povratka sportu, ozljeda koljena