Sažetak:
Uvod. Moždani udar je najčešća klinička manifestacija bolesti koja uzrokuje motoričke, senzorne, perceptivne ili kognitivne deficite i ima ozbiljan utjecaj na neovisnost, funkcioniranje i kvalitetu života preživjelih od moždanog udara.
Cilj. Istražiti utjecaj vježbi stabilnosti jezgre na simetrično opterećenje kod pacijenata s kroničnim moždanim udarom.
Metode. U istraživanje je uključeno četrdeset pacijenata s kroničnim moždanim udarom, oba spola, u dobi od 50 do 65 godina. Demografski podaci su pažljivo prikupljeni, a dijagnozu je potvrdio neurolog. Pacijenti su nasumično podijeljeni u dvije jednake grupe: kontrolnu (B) i eksperimentalnu (A). Pacijenti su ocijenjeni pomoću vaga, stojeći na jednoj vagi s obje noge kako bi se izmjerila ukupna tjelesna težina, a zatim je svaka noga stavljena na zasebnu vagu kako bi se izmjerilo opterećenje pogođene i nepogođene strane. Prije liječenja, procjena pacijenata je izvršena Bergovom skalom ravnoteže. Liječenje je trajalo šest tjedana, svaki drugi dan. Eksperimentalna grupa (A) radila je vježbe stabilnosti jezgre i program fizikalne terapije, dok je kontrolna grupa (B) primala samo fizikalnu terapiju.
Rezultati. Poređenje unutar grupe A prije i nakon tretmana pokazalo je značajnu razliku u opterećenju pogođene i nepogođene noge (P = 0.0001*), a grupa B također je pokazala značajnu razliku (P = 0.0001*). Nakon tretmana nije bilo značajnih razlika između dviju grupa u opterećenju pogođene i nepogođene noge (P = 0.622 i P = 0.183).
Zaključci. Vježbe stabilnosti jezgre značajno su utjecale na simetrično opterećenje kod pacijenata s kroničnim moždanim udarom. Međutim, nije bilo značajne razlike između eksperimentalne i kontrolne grupe u poboljšanju simetričnog opterećenja kod tih pacijenata.
Ključne riječi:
vježbe stabilnosti jezgre, simetrično opterećenje, ravnoteža, kronični moždani udar