Sažetak

Pozadina. Geriatrijska populacija suočava se s uobičajenim zdravstvenim izazovima kao što su slabost i bol u vratu, što povećava rizik od nepovoljnih učinaka na svakodnevne aktivnosti (ADL). To dovodi do većeg stupnja invaliditeta, rizika od glavobolje, niže fizičke funkcionalnosti i smanjene kvalitete života. Biopsihosocijalni pristup fokusira se na aktivnosti, s naglaskom na poboljšanje bioloških, psiholoških i socijalnih funkcionalnih aspekata kako bi se postigli ciljevi biopsihosocijalnog pristupa. Ovo uključuje intenzivniji trening uz korištenje okoline, analizu zadataka, pružanje povratnih informacija i ponavljanje sesija.
Cilj. Odrediti učinke biopsihosocijalnog pristupa na subakutnu bol u vratu kod starije populacije, fokusirajući se na bol, specifičnu invalidnost vrata i radni status.
Metode. U uzorak je bilo uključeno 64 ispitanika, nasumično raspoređena u dvije skupine. Eksperimentalna skupina primijenila je biopsihosocijalni pristup, integrirajući biološke, psihološke i socijalne aspekte kroz aktivnosti s naglaskom na ponavljajuće sesije kroz 8 tjedana. Kontrolna skupina podvrgnuta je konzervativnom liječenju 3 dana/tjedno tijekom istog razdoblja. Procjene prije i poslije testa provedene su pomoću PCS, NDI i AQoL-8D.
Rezultati. Wilcoxon test i Mann-Whitney rang pokazali su značajna poboljšanja u eksperimentalnoj grupi u usporedbi s kontrolnom grupom (p < 0,001). Sudionici eksperimentalne skupine imali su smanjenu bol u vratu, poboljšanu funkciju vrata i poboljšane ishode kvalitete. Rezultati sugeriraju da biopsihosocijalni pristup učinkovito adresira višestruke aspekte boli.
Zaključak. Studija pruža uvjerljive dokaze koji podupiru biopsihosocijalni pristup u smanjenju boli u vratu i poboljšanju kvalitete života gerijatrijske populacije.

Ključne riječi
biopsihosocijalni pristup, bol u vratu, posteriorne boli vrata, mlađi stariji