Porównanie wpływu aktywności fizycznej i treningu interwałowego o wysokiej intensywności na autonomiczny układ nerwowy u młodych dorosłych prowadzących siedzący tryb życia – badanie pilotażowe

Yogeshwari Raman, Venkatesh Natarajan, Priscilla Johnson, Savita Ravindra

 

Yogeshwari Raman, Venkatesh Natarajan, Priscilla Johnson, Savita Ravindra
– Impact of physical activity vs high-intensity interval training on autonomic nervous system in young sedentary adults – a pilot study –  Fizjoterapia Polska 2025; 25(2); 442-449

DOI: https://doi.org/10.56984/8ZG00E16NJY

Streszczenie
Cel. Celem badania była ocena wpływu aktywności fizycznej i treningu interwałowego o wysokiej intensywności (HIIT) na sercowy autonomiczny układ nerwowy u młodych dorosłych prowadzących siedzący tryb życia.
Metody. W randomizowanym badaniu pilotażowym uczestniczyli dorośli w wieku od 18 do 40 lat, wykazujący mniej niż 600 MET według kwestionariusza IPAQ oraz umiarkowany lub wysoki poziom stresu według Skali Postrzeganego Stresu. Dwudziestu ośmiu uczestników zostało losowo przydzielonych do trzech grup: kontrolnej, HIIT i aktywności fizycznej. Grupa HIIT realizowała trening obwodowy w układzie 30:30 sekund, natomiast grupa aktywności fizycznej wykonywała umiarkowane do intensywnych ćwiczenia aerobowe przez 12 tygodni. Grupa kontrolna otrzymała edukację dotyczącą znaczenia aktywności fizycznej. Głównym wynikiem był stan autonomicznej neuropatii serca oceniany za pomocą zestawu testów Ewinga, a wynikiem drugorzędowym była wydolność funkcjonalna.
Wyniki. Znaczącą poprawę stanu autonomicznej neuropatii serca zaobserwowano zarówno w grupie aktywności fizycznej (p < 0,001), jak i w grupie HIIT (p < 0,001), natomiast nie zaobserwowano jej w grupie kontrolnej (p = 0,25). Aktywność fizyczna wykazywała tendencję do przewagi układu przywspółczulnego (p = 0,0002), natomiast HIIT wykazywał tendencję do przewagi układu współczulnego (p = 0,004). Znaczącą poprawę wydolności funkcjonalnej odnotowano w grupie aktywności fizycznej (p = 0,002), grupie HIIT (p = 0,001) oraz w grupie kontrolnej (p = 0,021).
Wnioski. Zarówno aktywność fizyczna, jak i HIIT znacząco poprawiają funkcjonowanie autonomicznego układu nerwowego oraz wydolność funkcjonalną. Jednak typ treningu różnie wpływa na równowagę układu autonomicznego.
Słowa kluczowe
autonomiczny układ nerwowy, trening interwałowy o wysokiej intensywności, aktywność fizyczna, siedzący tryb życia, równowaga sympatyczno-przywspółczulna
Pobierz/Download/下載/Cкачиваете Pobierz bezpłatnie artykuł w j. angielskim

Učinak vježbanja joge na varijabilnost srčanog ritma kod zdravih mladih odraslih osoba s intelektualnim teškoćama

Sangeeta Karlekar, Sigamani Jayasingh Albert Chandrasekar, Mou Pramanik, Masilamani Elayaraja, Sambhu Prasad, Tarak Nath Pramanik, Kavita Marwah, Vikas Mehta, Hemantajit Gogoi, Karuppasamy Govindasamy

Sangeeta Karlekar, Sigamani Jayasingh Albert Chandrasekar, Mou Pramanik, Masilamani Elayaraja, Sambhu Prasad, Tarak Nath Pramanik, Kavita Marwah, Vikas Mehta, Hemantajit Gogoi, Karuppasamy Govindasamy – Effect of yoga practice on heart rate variability in healthy young adults with intellectual disability – Fizjoterapia Polska 2024; 24(2); 183-189

DOI: https://doi.org/10.56984/8ZG5608LW1

Sažetak
Osobe s intelektualnim teškoćama (IT) često se susreću s izazovima vezanim uz fizičko i mentalno blagostanje. Prepoznajući široko priznate prednosti joge u promicanju cjelokupnog zdravlja, ova studija je imala za cilj procijeniti utjecaj 12-tjednog programa joge na varijabilnost srčanog ritma (HRV), pokazatelj funkcije autonomnog živčanog sustava, kod zdravih mladih žena s IT. Ukupno je 56 zdravih mladih žena s IT sudjelovalo u istraživanju, uključujući se u prilagođeni 12-tjedni program joge. Osigurane su redovite sesije joge, prilagođene njihovim sposobnostima i potrebama. HRV je mjeren korištenjem elektrokardiografije (EKG) na početku i nakon intervencije. Kontrolnu skupinu činili su vršnjaci s IT, koji nisu sudjelovali u programu joge. Nakon 12-tjedne intervencije joge, u joga grupi je zabilježeno značajno (P < 0.05) smanjenje sistoličkog krvnog tlaka (SBP), dijastoličkog krvnog tlaka (DBP), srednjeg arterijskog tlaka (MAP) i pulsnog tlaka (PP) u usporedbi s kontrolnom grupom. Analiza kratkotrajne HRV pokazala je značajno (P < 0.05) povećanje parametara vremenske domene među sudionicima joga grupe. U frekvencijskoj domeni, visoka frekvencija (HF n.u) pokazala je značajno (P < 0.05) povećanje, dok su niska frekvencija (LF n.u) i omjer LF/HF pokazali značajno smanjenje nakon vježbanja joge. Ova studija sugerira da vježbanje joge pozitivno utječe na varijabilnost srčanog ritma kod mladih žena s IT, potencijalno poboljšavajući funkciju autonomnog živčanog sustava i opće blagostanje. Implementacija joga programa prilagođenih specifičnim potrebama osoba s IT može predstavljati vrijednu strategiju za poboljšanje njihovog fizičkog i mentalnog zdravlja. Daljnja istraživanja su neophodna kako bi se potvrdili ovi nalazi i istražile šire implikacije integracije joge u skrb i podršku osoba s IT.

Ključne riječi
joga, autonomna funkcija, kardiovaskularno zdravlje, intelektualne teškoće, autonomni živčani sustav

Pobierz/Download/下載/Cкачиваете Pobierz bezpłatnie artykuł w j. angielskim i j. polskim