Porównawcze efekty intensywności wysiłku fizycznego na VO2max oraz skurczowe i rozkurczowe ciśnienie tętnicze u osób z nadwagą i otyłością. Metaanaliza i przegląd systematyczny

Noorfahzarina Amiuliya Abu Bakar, Afryna Batrisyia Md Soberi, Muhammad Syazani Sohaimi, Noor Fatihah Ilias, Sazzli Shahlan Kasim, Rahmat Adnan, Ruziyati Mohamed, Mazlifah Omar, Hashbullah Ismail

Noorfahzarina Amiuliya Abu Bakar, Afryna Batrisyia Md Soberi, Muhammad Syazani Sohaimi, Noor Fatihah Ilias, Sazzli Shahlan Kasim, Rahmat Adnan et al. – Comparative effects of exercise intensities on VO2max, systolic, and diastolic blood pressure in combined overweight and obese individuals. A meta-analysis and systematic review –  Fizjoterapia Polska 2026; 26(2); 66-75

DOI: https://doi.org/10.56984/8ZG560A8NWD

Streszczenie
Wprowadzenie. Otyłość stanowi istotny globalny problem zdrowotny, zwiększający ryzyko wystąpienia chorób sercowo-naczyniowych. Ćwiczenia aerobowe odgrywają kluczową rolę w leczeniu otyłości, a zarówno trening interwałowy o wysokiej intensywności (HIIT), jak i trening ciągły o umiarkowanej intensywności (MICT) były przedmiotem licznych badań. Nadal jednak nie jest jasne, która z tych intensywności wysiłku jest bardziej skuteczna u osób z nadwagą i otyłością.
Cel pracy. Celem badania była ocena wpływu treningu HIIT i MICT na wydolność krążeniowo-oddechową (VO₂max), skurczowe ciśnienie tętnicze (SBP) oraz rozkurczowe ciśnienie tętnicze (DBP) u osób z nadwagą i otyłością.
Materiał i metody. Przeszukano elektroniczne bazy danych PubMed, MEDLINE oraz Google Scholar w celu identyfikacji randomizowanych badań kontrolowanych opublikowanych w latach 1970–20 października 2022. Średnie różnice oraz 95% przedziały ufności (CI) obliczono z wykorzystaniem modelu efektów losowych w programie RevMan w wersji 5.4. W celu oceny ryzyka błędu publikacyjnego sporządzono wykres lejkowy, natomiast do oceny heterogeniczności wykorzystano statystykę I².
Wyniki. Do analizy włączono 18 badań obejmujących osoby z nadwagą lub otyłością. Spośród uczestników 221 wykonywało trening HIIT, natomiast 201 uczestniczyło w treningu MICT. Nie stwierdzono istotnych różnic pomiędzy HIIT i MICT w zakresie poprawy VO₂max (MD = 0,33 mL/kg/min; 95% CI: −0,61 do 1,26; P = 0,49; I² = 51%). Ponadto nie wykazano istotnych różnic między HIIT i MICT w odniesieniu do skurczowego ciśnienia tętniczego (MD = 0,84 mmHg; 95% CI: −3,58 do 5,26; P = 0,71; I² = 80%). Również w przypadku rozkurczowego ciśnienia tętniczego nie stwierdzono istotnych różnic (MD = −0,98 mmHg; 95% CI: −1,97 do 0,01; P = 0,05; I² = 14%).
Słowa kluczowe
VO₂max, skurczowe ciśnienie tętnicze, rozkurczowe ciśnienie tętnicze, ciśnienie tętnicze, nadwaga, otyłość, HIIT, MICT
Pobierz/Download/下載/Cкачиваете Pobierz bezpłatnie artykuł w j. angielskim

Trening interwałowy o wysokiej intensywności u pacjentów z cukrzycą. Przegląd zakresowy

Muhammad Irfan Alhady, Farid Rahman

Muhammad Irfan Alhady, Farid Rahman – High-intensity interval training for patients with diabetes mellitus. A scoping review –  Fizjoterapia Polska 2025; 25(1); 417-429

DOI: https://doi.org/10.56984/8ZG007DGAWB

Streszczenie
Wprowadzenie. Cukrzyca jest chorobą o rosnącym rozpowszechnieniu na całym świecie, mającą istotny wpływ na zdrowie publiczne. Skuteczne leczenie tej choroby przewlekłej wymaga odpowiednich strategii kontroli poziomu glukozy we krwi oraz poprawy ogólnego stanu zdrowia. Trening interwałowy o wysokiej intensywności wyłania się jako potencjalne podejście niefarmakologiczne w leczeniu cukrzycy.
Cel. Ocena skuteczności treningu interwałowego o wysokiej intensywności w poprawie kontroli glikemii, wrażliwości na insulinę oraz ogólnej sprawności fizycznej u pacjentów z cukrzycą. Celem było również określenie najskuteczniejszych protokołów tego typu treningu oraz przedstawienie rekomendacji dotyczących ich stosowania w leczeniu cukrzycy.
Materiał i metody. W niniejszym badaniu zastosowano metodę przeglądu zakresowego, której celem było znalezienie odpowiedzi na pytania badawcze dotyczące dostępnej literatury w tym obszarze. Zebrane artykuły zostały zsyntetyzowane z wykorzystaniem listy kontrolnej TIDIER, a ich wyszukiwanie odbywało się za pośrednictwem różnych baz danych.
Wyniki. Po przeprowadzeniu procesu selekcji artykułów, przedstawionego na rycinie 1, wybrano 35 odpowiednich publikacji. Szczegóły dotyczące populacji, interwencji, mierników wyników oraz ryzyka błędu systematycznego zawarto w tabeli 1.
Wnioski. Trening interwałowy o wysokiej intensywności stanowi realną i skuteczną strategię aktywności fizycznej w leczeniu cukrzycy, zwłaszcza typu 2, pod warunkiem stosowania odpowiednich protokołów. Konieczne są jednak dalsze badania w celu standaryzacji tych protokołów oraz oceny ich długoterminowych efektów.

Słowa kluczowe
cukrzyca, trening interwałowy o wysokiej intensywności, insulinooporność, kontrola glikemii, ciśnienie krwi, sprawność fizyczna, jakość życia

Pobierz/Download/下載/Cкачиваете Pobierz bezpłatnie artykuł w j. angielskim

Wpływ jogi i muzykoterapii na poziom białka C-reaktywnego u mężczyzn w średnim wieku z nadciśnieniem: jednoseryjne badanie quasi-eksperymentalne

Ashwinkumar Chandrashekarapuram Swaminathan, Rajkumar Rajamanickam, Anurag Pathak,Vikas Soni, Ibnu Noufal Kambitta Valappil, Kumaran Badri, Debajit Karmakar,Ethiraj Balaji, Robert Çitozi, Vlad Adrian Geantă

Ashwinkumar Chandrashekarapuram Swaminathan et al. – Impact of yoga and music therapy on C-reactive protein levels in hypertensive middle-aged men: a single-group quasi-experimental study –  Fizjoterapia Polska 2025; 25(1); 349-355

DOI: https://doi.org/10.56984/8ZG007DJX8D

Streszczenie
Wprowadzenie. Podwyższony poziom białka C-reaktywnego (CRP) wiąże się z wyższym ryzykiem powikłań sercowo-naczyniowych u osób z nadciśnieniem tętniczym. Choć zarówno joga, jak i muzykoterapia wykazują niezależne korzyści dla układu sercowo-naczyniowego, ich łączny wpływ na markery zapalne pozostaje niedostatecznie zbadany.
Cel. Celem badania była ocena wpływu 12-tygodniowego zintegrowanego programu jogi i muzykoterapii na markery zapalne (hs-CRP, IL-6, TNF-α) oraz ciśnienie krwi u mężczyzn w średnim wieku z nadciśnieniem.
Metody. Zastosowano quasi-eksperymentalny projekt przed-po, obejmujący 36 mężczyzn z nadciśnieniem (średni wiek 42,4 ± 6,41 roku), którzy przez 12 tygodni uczestniczyli w ustrukturyzowanym programie jogi i muzykoterapii. Główne zmienne wynikowe obejmowały zmiany w biomarkerach zapalnych (hs-CRP, IL-6, TNF-α) oraz pomiarach ciśnienia tętniczego.
Wyniki. Interwencja doprowadziła do istotnego spadku markerów zapalnych: hs-CRP (−1,50 ± 0,3 mg/L, p < 0,001), IL-6 (−1,56 ± 0,3 pg/mL, p < 0,001) i TNF-α (−4,12 ± 0,65 pg/mL, p < 0,001). Zaobserwowano również wyraźne obniżenie ciśnienia krwi: skurczowego (-11,59 ± 1,8 mmHg, p < 0,001) i rozkurczowego (−5,06 ± 1,2 mmHg, p < 0,001). Wskaźniki efektu dla wszystkich mierzonych wyników były istotne (0,71–0,78).
Wnioski. Wyniki sugerują, że połączona interwencja jogi i muzykoterapii może znacząco obniżać zarówno markery zapalne, jak i ciśnienie krwi u mężczyzn w średnim wieku z nadciśnieniem. To holistyczne podejście może stanowić cenną strategię uzupełniającą w leczeniu nadciśnienia i ryzyka sercowo-naczyniowego związanego ze stanem zapalnym.
Słowa kluczowe
terapia jogą, muzykoterapia, nadciśnienie, białko C-reaktywne, markery zapalne, ciśnienie krwi, mężczyźni w średnim wieku, terapia uzupełniająca
Pobierz/Download/下載/Cкачиваете Pobierz bezpłatnie artykuł w j. angielskim

Istraživanje kardiovaskularnog rizika: Značaj opsega vrata u predviđanju pretilosti gornjeg dijela tijela i metaboličkog zdravlja

K. Kavitha, Masilamani Elayaraja, Kuppusamy Maheshkumar, Sunil Kumar, Anurag Pathak, Aakash Dhiman, Rajesh Kumar, Jagadeesan Thanalakshmi, Dilara Kamaldeen, Dilpreet Kaur, Kavita Marwah, Rakesh Bharti, Hemantajit Gogoi, Karuppasamy Govindasamy

K. Kavitha, Masilamani Elayaraja, Kuppusamy Maheshkumar, Sunil Kumar, Anurag Pathak, Aakash Dhiman, Rajesh Kumar, Jagadeesan Thanalakshmi, Dilara Kamaldeen, Dilpreet Kaur, Kavita Marwah, Rakesh Bharti, Hemantajit Gogoi, Karuppasamy Govindasamy – Exploring cardiovascular risk: The significance of neck circumference in predicting upper body obesity and metabolic health – Fizjoterapia Polska 2024; 24(2); 266-270

DOI: https://doi.org/10.56984/8ZG5608RY0

Sažetak
Antropometrijska mjerenja igraju ključnu ulogu u procjeni metaboličkih varijabli i predviđanju kardiovaskularnog rizika. Opseg vrata (NC), jednostavna i vremenski učinkovita mjera, pojavio se kao potencijalni pokazatelj središnje pretilosti i prediktor kardiovaskularnih rizičnih faktora. Ova studija ima za cilj istražiti korelaciju između NC i lipidnog profila, naglašavajući njegov značaj kao alata za skrining osoba s prekomjernom tjelesnom težinom. Primarni ciljevi ove presječne studije su utvrditi može li NC sam predvidjeti prekomjernu težinu i pretilost te procijeniti povezanost između NC i kardiovaskularnih rizičnih faktora. Dobijena je etička dozvola i pismena suglasnost od 100 ispitanika (50 muškaraca i 50 žena) u dobi od 25 do 50 godina koji su prošli sveobuhvatne zdravstvene preglede. Kriteriji isključenja uključivali su sistemske bolesti, pušenje, konzumaciju alkohola, lijekove i dijetalna ograničenja. Zabilježena su antropometrijska mjerenja, uključujući NC, BMI i lipidni profil. Primijećene su značajne rodno uvjetovane razlike u NC, pri čemu su muškarci imali više vrijednosti. NC je pozitivno korelirao s BMI, težinom, kolesterolom, LDL-om i trigliceridima kod oba spola. Utvrđeno je da su optimalne granične vrijednosti za određivanje prekomjerne težine/pretilosti NC > 38 cm za muškarce i > 34 cm za žene. Studija je također otkrila povezanosti između NC i krvnog tlaka, srčanog ritma i lipidnog profila. Opseg vrata pokazuje snažnu korelaciju s faktorima lipidnog profila i kardiovaskularnim rizikom, čineći ga potencijalnim alatom za skrining pretilosti gornjeg dijela tijela. Utvrđene su rodno specifične granične vrijednosti za identificiranje osoba s prekomjernom težinom i pretilošću. Jednostavnost, kulturna prihvatljivost i lakoća mjerenja NC-a sugeriraju njegovu korisnost u primarnoj zdravstvenoj zaštiti za procjenu pretilosti i predviđanje kardiovaskularnog rizika. Potrebna su daljnja istraživanja kako bi se uspostavile standardizirane granične vrijednosti NC za indijsku populaciju.

Ključne riječi
pretilost gornjeg dijela tijela, opseg vrata, krvni tlak, srčani ritam, lipidni profil

Pobierz/Download/下載/Cкачиваете Download the article for free in English

Učinak vibracija cijelog tijela na krvni tlak kod pretilih postmenopauzalnih žena: randomizirana kontrolirana studija

Wafaa Mohammad Kamal, Ebtesam A Ali, Marwa A Radwan, Zeinab S Ahmed, Dina MA Mohamed

 

Wafaa Mohammad Kamal, Ebtesam A Ali, Marwa A Radwan, Zeinab S Ahmed, Dina MA Mohamed – Effect of whole-body vibration on blood pressure in obese postmenopausal women. a randomized controlled study –  Fizjoterapia Polska 2024; 24(2); 35-41

DOI: https://doi.org/10.56984/8ZG5608H7W

Sažetak

Pozadina. Menopauza je prirodni biološki proces koji označava kraj reproduktivnog života žene i povezana je s povećanim čimbenicima rizika za višestruke udare. Mnoge studije su pokazale da zdrave žene tijekom menopauze imaju povećanu abdominalnu pretilost, trigliceride (TG), ukupni kolesterol (TC), lipoprotein niske gustoće (LDL), glukozu natašte, indeks tjelesne mase (BMI) i krvni tlak (BP), osim smanjenog lipoproteina visoke gustoće (HDL). Cilj. Cilj nam je utvrditi utjecaj vibracija cijelog tijela (WBV) na BP i profil krvnih lipida kod pretilih postmenopauzalnih žena. Subjekti i metode. Naše istraživanje je obuhvatilo 30 postmenopauzalnih žena s hipertenzijom (HTN) u dobi od 55–65 godina koje su imale BMI od 30–34.9 kg/m². Iskusni liječnik dijagnosticirao je sudionicima pre-HTN ili 1. stadij HTN, s mjerenjima BP 140/90–159/99 mmHg. Sudionici su nasumično raspoređeni u dvije jednake skupine (n = 15). Grupa A dobila je prehrambeni režim, dok je Grupa B dobila prehrambeni režim zajedno s dvomjesečnim programom treninga vibracija cijelog tijela (WBV) od 30 min, 3 sesije/tjedno. Mjerenja su obavljena za sve sudionike, uključujući BP i serumske razine TC, TG, HDL i LDL prije i poslije terapije. Rezultati. Rezultati su pokazali da su prosječne vrijednosti sistoličkog krvnog tlaka (SBP), dijastoličkog krvnog tlaka (DBP), TC, TG i LDL značajno smanjene u obje skupine, s značajnim smanjenjem u korist grupe B. Dodatno, prosječna vrijednost HDL-a pokazala je statistički značajno povećanje u obje skupine, s značajnim povećanjem u korist grupe B. Zaključak. WBV u kombinaciji s odgovarajućom prehrambenom intervencijom smatra se sigurnom, korisnički prihvatljivom i vrlo učinkovitom fizioterapijskom strategijom za poboljšanje razine krvnih lipida i snižavanje BP kod postmenopauzalnih žena s HTN.

Ključne riječi
postmenopauza, vibracija cijelog tijela, krvni lipidi, krvni tlak, hipertenzija

Pobierz/Download/下載/Cкачиваете Pobierz bezpłatnie artykuł w j. angielskim i j. polskim

Terapija blok prakse za vještine dodavanja nogometaša nakon ozljede gležnja

Muftah Mohamed S. Belhaj, Agus Kritiyanto, Hari Setijono, Hary Pramono, Didi Yudha Pranata, Riyan Jaya Sumantri

 

Muftah Mohamed S. Belhaj, Agus Kritiyanto, Hari Setijono, Hary Pramono, Didi Yudha Pranata, Riyan Jaya Sumantri – Block practice therapy of football players’ passing ability post ankle injury –  Fizjoterapia Polska 2024; 24(1); 48-53

DOI: https://doi.org/10.56984/8ZG2EF8311

Sažetak
Svrha. Studija je imala za cilj analizirati odnos između sistoličkog i dijastoličkog krvnog tlaka te kardiovaskularnog kapaciteta kod starijih osoba. Metoda. Ovo istraživanje je analitička opservacijska studija provedena s presječnim pristupom. Uzorak je uključivao 43 starije osobe sa karakteristikama: dob 66.79 ± 4.24; težina 62.4 ± 11.66; i visina 157.83 ± 6.77. Mjerenja krvnog tlaka provedena su korištenjem tensiometra, dok su mjerenja kardiovaskularnih sposobnosti provedena korištenjem 2-minutnog step testa na temelju postupka testiranja fizičke sposobnosti starijih osoba. Pearsonov test korelacije primijenjen je za određivanje odnosa između kardiorespiratorne sposobnosti i krvnog tlaka. Rezultati. Rezultati Pearsonove analize podataka pokazali su negativnu korelaciju između kardiorespiratornog kapaciteta i sistoličkog krvnog tlaka (r(41) = −0.516, p = < 0.001) i dijastoličkog (r(41) = −0.442, p = 0.003). Zaključak. Što je viša razina kardiorespiratornog zdravlja kod starijih osoba, to je niži sistolički i dijastolički krvni tlak. Dakle, dobra kardio respiracija poznata je po tome što pruža pozitivne koristi u boljoj regulaciji krvnog tlaka kod starijih osoba. Vježbanje može biti potrebno kako bi starije osobe postigle dobro kardiorespiratorno zdravlje i, u isto vrijeme, normalan krvni tlak.
Ključne riječi
krvni tlak, sistolički, dijastolički, kardiovaskularni, starije osobe, fizička sposobnost
Pobierz/Download/下載/Cкачиваете Preuzmite besplatno članak na engleskom jeziku