Sažetak
Ovaj pregled analizira utjecaj treninga otpora na sline interleukin-6 (IL-6) i C-reaktivni protein (CRP). Ovi biomarkeri su ključni pokazatelji upale i imunološkog odgovora. Studija je koristila metodu sustavnog pregleda literature slijedeći PRISMA (preporučene smjernice za sustavne preglede i meta-analize) smjernice. U pregled je uključeno 20 objavljenih članaka prikupljenih iz različitih baza podataka: PubMed, Google Scholar, ERIC, EBSCO, Embase, Medline, Global Health i Scopus. Ključne riječi uključuju MESH pojmove „trening otpora“, „sline IL-6“, „sline CRP“ i „upala“. Kriteriji uključivanja su bili studije s ljudskim sudionicima koje su mjerile sline IL-6 i CRP te uključivale protokole treninga otpora; isključene su studije koje su se fokusirale na druge oblike vježbanja, koristile invazivne tehnike mjerenja te nisu bile randomizirane kontrolirane studije ili kvazi-eksperimentalni pokusi. Studije obuhvaćaju širok raspon pacijenata, uključujući opću populaciju, odrasle, starije osobe, osobe s dijabetesom tipa 2, COVID-19 pacijente s dijabetesom i bez njega, pacijente sa sustavnom upalom i kardiovaskularnim bolestima, prekomjerno teške i pretilne osobe te muškarce različitih razina tjelesne spreme. Fokus na mjerenje u slini naglašava neinvazivne metode za praćenje fizioloških učinaka treninga otpora. Ovaj pregled ističe potencijal treninga otpora za moduliranje upale, mjerene salivarno. Također naglašava važnost uzimanja u obzir različitih čimbenika pri osmišljavanju programa obuke i tumačenju fizioloških učinaka. Varijabilnost u nalazima sugerira da je odnos između treninga otpora i sline IL-6 i CRP kompleksan. Smanjenje ovih markera zabilježeno u nekim studijama može se pripisati protuupalnim učincima redovnog vježbanja. Zaključci proizašli iz temeljitog pregleda literature pokazuju da trening otpora može utjecati na razinu sline IL-6 i CRP, odražavajući promjene u sustavnom upalnom i imunološkom odgovoru. Međutim, utjecaj varira ovisno o protokolima treninga i individualnim razlikama. Trening otpora i biomarkeri imaju praktične primjene u fizioterapiji, kao što su razvoj prilagođenih terapijskih programa, progresivno prilagođavanje opterećenja, odabir prikladnih modaliteta vježbi te pružanje povratnih informacija i praćenje pacijenata. Nadalje, fokusiranija istraživanja mogla bi istražiti temeljne mehanizme uočenih ishoda, dok bi nove tehnologije poput naprednog oslikavanja i biomarkera mogle biti uključene radi dubljeg razumijevanja. Istraživanja bi također mogla ispitati utjecaj kombiniranja treninga otpora s drugim terapijskim modalitetima ili istražiti ulogu individualiziranih tretmana u poboljšanju ishoda pacijenata.

Ključne riječi
trening otpora, interleukin-6, C-reaktivni protein