Sažetak

Uvod. Cilj ove studije je istražiti izvodljivost i učinak učestalosti robotom potpomognutog treninga hoda (RAGT) na funkcije hoda kod djece s diplegičnom cerebralnom paralizom (CP). Pretpostavili smo da će RAGT s povećanom učestalošću (4 puta tjedno) rezultirati većim poboljšanjima nego RAGT s uobičajenom učestalošću (2 puta tjedno).

Materijali i metode. Četrnaest sudionika s diplegičnom CP podijeljeno je u dvije grupe koje su primale samo RAGT na različitim učestalostima. Grupa za tretman (TG) primila je 24 sesije, dok je kontrolna grupa (CG) primila samo 12 sesija tijekom 6 tjedana. Procjenjivane su mjere bruto motoričke funkcije (GMFM) D, GMFM E, hodna udaljenost (test hoda od 6 minuta), brzina (test hoda od 10 metara), ravnoteža (Pedijatrijska skala ravnoteže) i kvaliteta hoda (Edinburška vizualna ocjena hoda). Podaci su prikupljeni dva puta, prije i nakon perioda intervencije RAGT. Također, izvodljivost je procijenjena sigurnošću te stopama regrutacije, usklađenosti i pridržavanja.

Rezultat. Došlo je do značajnog poboljšanja u GMFM D, GMFM E, hodnoj udaljenosti, ravnoteži i kvaliteti hoda u obje grupe (p < 0.05). Brzina hoda značajno se poboljšala samo u TG. Razlika u kvaliteti hoda je veća u TG (p < 0.01) u usporedbi s CG (p < 0.05). Stopa regrutacije bila je 70%. 100% regrutiranih sudionika usklađeno je s intervencijom i pridržavalo se iste. Nisu prijavljeni nikakvi neželjeni događaji.

Zaključak. RAGT s povećanom učestalošću mogao bi inducirati veće poboljšanje funkcija hoda od RAGT-a s uobičajenom učestalošću kod djece s diplegičnom CP.

Ključne riječi

rehabilitacija, robotika, hodanje, cerebralna paraliza