Sažetak

Uvod. Previše ljudi izbjegava redovitu tjelesnu aktivnost, stoga se primjenjuju različite strategije kako bi se povećala njihova motivacija. U posljednjih nekoliko godina, vježbanje uz korištenje konzolnih igara, tj. eksigara, postalo je popularno.

Materijal i metode. U istraživanju su sudjelovali pacijenti upućeni na ranu posthospitalnu stacionarnu rehabilitaciju. Svi ispitanici sudjelovali su u izdržljivosti na ergometrima za bicikle i vježbama kondicije (dinamičke, istezanje, koordinacija, ravnoteža) s elementima otpornog treninga 5 puta tjedno. U testnoj grupi, program rehabilitacije nadopunjen je treninzima s opremom ActivLife. Treninzi su se održavali svaki dan, 5 puta tjedno. Uključivali su program treninga koji se sastojao od 7 vježbi koje razvijaju motoričke sposobnosti: koordinaciju, snagu i ravnotežu u obliku aktivnosti sličnih tradicionalnim vježbama – čučnjevima, bočnim savijanjem, trodimenzionalnim pokretima gornjih udova i savijanjem trupa u sagitalnoj ravnini. Treninzi su trajali od 15 do 20 minuta.

Rezultati. Nakon rehabilitacije uočeno je značajno poboljšanje podnošljivosti napora kod pacijenata u obje grupe u sljedećim testovima: 6MWT [m] – testna grupa: 369 vs 426, p <0,05, kontrolna grupa: 341 vs 434, p <0,001; test snage mišića donjih udova [broj ponavljanja/30s] su: testna grupa: 11,4 vs 13,6, p <0,001, kontrolna grupa: 9,9 vs 13,1, p <0,001 i u Up&Go testu [s]: testna grupa 7,8 vs 6,7, p <0,01, kontrolna grupa 8,4 vs 7,3, p <0,01.

Zaključci. Interaktivne konzolne igre procijenjene su od strane kardioloških pacijenata kao privlačna, sigurna i korisna metoda vježbanja. Trening uz korištenje opreme ActivLife pokazao se jednako učinkovitim kao i tradicionalne vježbe.

Ključne riječi:

eksigre, kardiološka rehabilitacija, kardiologija, fizioterapija, vježbanje