Sažetak

Ispitivanje utjecaja mješovitih i online postavki učenja na tjelesnu kondiciju i indeks tjelesne mase djece u uzorku učenika osnovne škole u Filipinima glavni je cilj ovog istraživanja. Koristi se 16-tjedni pre-test i post-test kontrolne skupine u kvazi-eksperimentalnom pristupu. Eksperimentalna skupina primala je mješovito obrazovanje, dok je kontrolna skupina isključivo pohađala online nastavu. Eksperimentalne i kontrolne skupine sastoje se od 2 razreda osnovne škole u Angelesu i Mabalacatu. Antropometrijske karakteristike uspoređene su između skupina korištenjem ANOVA-e. Pre-test i post-tretman percentili indeksa tjelesne mase i razina tjelesne aktivnosti uspoređeni su pomoću uparenog t-testa. Prvo, nije bilo značajnih varijacija u antropometrijskim karakteristikama pojedinaca između dvije skupine prije intervencije. Dodatno, mješovita skupina učenika iznadilazila je online skupinu na post-testu u pogledu tjelesne aktivnosti. Nakon intervencije, prosječni indeks tjelesne mase učenika mješovite skupine smanjio se, ali online učenici nisu pokazali poboljšanja. Konačno, u usporedbi s online skupinom, percentil indeksa tjelesne mase učenika mješovite skupine nalazi se unutar uobičajenog raspona. Istaknuta je korist mješovitog učenja na tjelesnu kondiciju učenika. Razina tjelesne aktivnosti i tjelesni sastav učenika poboljšali su se kao rezultat prijelaza s tradicionalnog na online i mješovito učenje. Radi dobrobiti učenika, preporučuje se iskoristiti prednosti strategije mješovitog učenja i, ako je ikako moguće, vratiti se potpunoj nastavi uživo.

Ključne riječi

mješovito učenje, indeks tjelesne mase, online učenje, tjelesna aktivnost, tjelesno obrazovanje